-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Uspostavljanje poslijeratne strukture vlasti u Rumuniji odvijalo se u nekoliko faza.
Prva faza trajala je od januara 1944. godine, kada su SSSR i zapadni saveznici postigli dogovor o predaji Rumunije pred svojim komandama, do 23. avgusta 1944. godine, kada je u Bukureštu bio izveden državni udar. Pošto su se najprije SAD i SSSR sporazumjeli oko Rumunije, američka administracija je dalje usaglašavanje interesa prepustila Britaniji i Sovjetima. Posljedica tih dogovora bio je britanski predlog „Rumunija za Grčku“, po kojem je SSSR trebalo da dobije prednost na teritoriji Rumunije, a Britanija u Grčkoj. Saveznici su se usaglasili i oko toga da Rumunija iz neprijateljskog tabora neće biti izvedena preko
Antoneskuovog režima, već preko demokratske koalicije u kojoj su sve savezničke snage imale svoje političke eksponente. Postignuti dogovori su za posljedicu imali organizovanje državnog udara pod rukovodstvom
Julia Maniua, uz saglasnost rumunskog kralja. Istovremeno su se trupe Crvene armije približavale istočnoj rumunskoj granici. Buduća, poslijeratna struktura vlasti uspostavljana je u pozadini fronta Crvene armije, kroz administrativnu organizaciju koja je počela da se formira u aprilu 1944. godine u Besarabiji. Drugi važan korak je bio pad Antoneskuovog režima i uspostavljanje
Sanateskuove vlade 23. avgusta 1944. godine.
Naredna faza izgradnje novog sistema trajala je od državnog udara do uspostavljanja vlade
Petra Groze početkom marta 1945. godine, što je bila četvrta po redu vlada od državnog udara, ali prva odana Sovjetima. U drugoj fazi Rumunija je potpisala Primirje, u septembru 1944. godine, a posljedica je bila uspostavljanje Savezničke kontrolne komisije koja je imala izvršnu vlast i koja je bila ukinuta tek sa potpisivanjem mirovnog ugovora. Period od državnog udara do potpisivanja Primirja Sovjeti su, uz prećutnu saglasnost Britanaca, iskoristili za postavljanje osnova budućeg sistema. Prvi potezi odnosili su se na restrukturiranje obavještajnih mreža, razoružavanje rumunske vojske, oduzimanje naftnih skladišta i niz drugih mjera koje po potpisivanju Primirja ne bi bilo moguće izvesti. Britanci su takvo ponašanje Sovjeta tolerisali očekujući zauzvrat isto u Grčkoj.
Treća faza organizacije vlasti trajala je od marta 1945. godine do Moskovske konferencije u decembru 1945. godine, na kojoj su dogovori saveznika sa Jalte doživjeli poraz. U osnovi tih dogovora se nalazilo američko nastojanje da sovjetsku premoć u Rumuniji ublaži pojačavanjem sopstvenog prisutva u Savezničkoj kontrolnoj komisiji. Dominacija SSSR-a bila je dovedena u pitanje okončanjem rata i iščezavanjem fronta jer su u ime očuvanja njegove pozadine tokom rata Sovjeti povlačili poteze koji su išli ka učvršćivanju njihovih pozicija u Rumuniji. Na Moskovskoj konferenciji je između Sovjeta i Amerikanaca bio postignut dogovor da Grozina vlada bude proširena sa dva predstavnika iz opozicionih partija, ali je američka administracija istovremeno uvažila
Staljinov zahtjev da ti predstavnici ne budu najsnažnije ličnosti sa rumunske političke scene: Maniu,
Bratianu i
Lupu.
Sledeća faza u izgradnji vlasti trajala je od Moskovske konferencije do izbora u novembru 1946. godine tokom koje su Sovjeti nizom poteza u izuzetno napetoj atmosferi, kako unutar Rumunije, tako i na međusavezničkom nivou – uspjeli da montiraju izborni proces čiji je rezultat bio takav da je vladi koja je bila pod kontrolom komunista pripalo 70 odsto glasova, a nova rumunska vlada na čijem se čelu i dalje nalazio Groza bila je inaugurisana krajem novembra 1946. godine.
Tokom poslednje faze (od kraja 1946. do 1948. godine), sistem je bio čišćen nizom sudskih procesa. Do kraja 1947. godine kralj je abdicirao, a Juliu Maniu, vođa najsnažnije partije, kao predstavnik interesa zapadnih saveznika u Rumuniji, bio je osuđen na doživotnu robiju. Mirovni ugovor bio je ratifikovan u junu 1947. godine, a Sovjeti su, suprotno očekivanjima zapadnih saveznika, svoje vojno prisustvo u Rumuniji pojačali. Početkom 1948. godine Rumunija je proglašena republikom.
(NASTAVIĆE SE)